Porodično orijentisana rana intervencija za zdrav razvoj djece
Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
Bijelo Polje, 20. novembar 2023. - „Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orijentisane rane intervencije.
Dok Željka razgovara s nama, s njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igraju se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi dvoje odraslih kako sa smiju i međusobno dodaju igračke s njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija:
Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom.
Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju, gdje se porodicama pruža timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj s djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, rad s porodicom i koordiniše sve.
„Trudimo se, i za nas je ovo izazov, a iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča o svom iskustvu s novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih, kao roditelja, u svemu učestvuje i njihova ćerka: „Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata.”
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona smatra da je jedna od važnijih stvari koju je inicirao ovaj projekat da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada:
Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete.
Prisjeća se kako je, kada je prvi put došla u kućnu posjetu, pomislila da je ona sada u poziciji u kojoj su do sada uvijek bili roditelji. „Oni dolaze kod nas, sto je između nas, na našem su terenu i mi smo ti koji imamo bijeli mantil, mi smo ti koji nešto zapisujemo. Kada smo prvi put došli u kućnu posjetu, pomislila sam kako je ovo njihov teren i da mi moramo da se ponašamo onako kako roditeljima godi i prija. I tada shvatite da ste ušli u jednu porodicu i da po prvi put sagledavate čitav jedan dan. Dešavalo nam se da roditelj kaže da dijete nešto radi kod kuće, a mi njemu na to odgovaramo ‒ ali ne radi u kancelariji. To nam je pomoglo da dobijemo sliku jednog cijelog dana, da shvatimo kako to dijete funkcioniše, pa onda na tome da baziramo jačanje resursa koje već imamo.”
U sklopu ovog programa koji se realizuje u Bijelom Polju radi 12 stručnjaka, a u intenzivnom modelu, koji predviđa kućne posjete, uključeno je 12 porodica, a manje intenzivni model koristi 247 porodica.
Psihološkinja Femić ističe da je zahvaljujući porodici Veličković još deset porodica svoje dijete uključilo u tretman: „Prije neki dan osoba bliska Veličkovićima došla je i preventivno dovela svoje dijete. Kada su čuli da Novica dovodi svoje dijete, rekli su – odlično, ići ćemo i mi. Objasnili su mi da žele preventivno da dođu, da vide šta mogu sa svojim djetetom da poboljšaju.”
Ona smatra da je to velika stvar, posebno u maloj sredini. Objašnjava i da nelagodu ljudi izaziva i to što u Domu zdravlja na odjeljenju u kojem radi još uvijek stoji natpis Centar za djecu s posebnim potrebama.
Radi se na tome da se to promijeni u Razvojno savjetovalište, jer radimo sa svom djecom i sva djeca imaju potrebe. Ali to za sada sporo ide.
Program koji je orijentisan ka porodici i baziran na podršci kroz dnevne rutine i aktivnosti u prirodnom okruženju, u kući ili vrtiću, sprovodi se na osnovu međunarodnih iskustava, najviše se oslanjajući na model koji se posljednjih petnaestak godina primjenjuje u Portugaliji. Pripodobljen model funkcioniše i u više gradova u Srbiji.
„Skoro smo bili na obuci i da upoznamo kolege iz Niša. Tu sam vidio svrhu ovog programa i našeg tima. Velika je bila razlika između iskustva dvije majke – jedne koja je odustala od rane podrške i druge, koja je bila uporna i istrajala na korišćenju ovog programa. Ta majka je vesela, bez obzira na to što dijete ima ozbiljne probleme. A dijete je imalo i napretka, nije stagniralo, nego je napredovalo koliko je moglo. Bila je željna da još nauči i radi”, priča socijalni radnik Stevan Anđelković.
Što se bolje upoznaju rutine, što se više produbljuje upoznavanje porodica, lakše se pomaže. Pomaže njima, a pomaže i nama.
Željka kroz osmijeh objašnjava da je u posljednjih pola godine ostvaren vidan napredak: „Kao roditelji, naučili smo kako da se pristupi djetetu, promijenili smo i pogled i način pristupa. Dakle, sve je prilagođeno djetetu, kako kod kuće, tako i u vrtiću. Ovaj program je omogućio ne samo da se dijete prilagođava vrtiću, nego da se i vrtić na neki način prilagodi djetetu. Vršnjačka zajednica je za njegov razvoj vrlo bitna. Isto i kod kuće, sve rutine, svakodnevne situacije, sve smo prilagodili njemu kroz igru.”
Iskustvo iz Bijelog Polja i ovaj pilot projekat trebalo bi da bude dobar putokaz drugim opštinama i državi kako da bolje i efikasnije pomognu djeci i roditeljima, ali i stručnjacima da postignu bolje rezultate u radu.
