Jednaka prava i mogućnosti za djecu sa smetnjama u razvoju
Svjetski dan osoba s invaliditetom
PODGORICA, 3. DECEMBAR 2023. – Na Svjetski dan osoba s invaliditetom, koji se širom planete obilježava 3. decembra, UNICEF poziva Vladu Crne Gore da osigura da sva djeca, uključujući i djevojčice i dječake sa smetnjama u razvoju, rastu u toplom porodičnom okruženju i imaju jednaka prava i mogućnosti.
Kao potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta i UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Crna Gora se obavezala da će svakom djetetu sa smetnjama u razvoju obezbijediti da bez diskriminacije ostvaruje sva svoja prava i potencijale.
„UNICEF pozdravlja napredak koji je Crna Gora do sada ostvarila i poziva da se ubrzaju reforme kako bi se, prije svega, obezbijedilo sigurno porodično okruženje za svako dijete sa smetnjama u razvoju i jednaka prava i mogućnosti za ovu djecu. Međusektorska saradnja je ključna u ovom procesu, jer kvalitetno, inkluzivno obrazovanje nije moguće bez kvalitetne dječje, socijalne i zdravstvene zaštite djece sa smetnjama u razvoju”, poručila je v. d. šefa predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Sabina Žunić.
Umjesto smještanja u instituciju, sistem dječje i socijalne zaštite treba da pruži intenzivnu podršku kako bi se porodice održale na okupu i spriječilo odvajanje djece od roditelja kad god je to moguće. Kada dođe do situacije da djeca moraju da se izmjeste iz bioloških porodica, njihov smještaj u hraniteljsku porodicu ili usvajanje jeste najbolje moguće rješenje. To je u najboljem interesu svakog djeteta, a naročito djece sa smetnjama u razvoju. Zato je neophodno razvijati tzv. specijalizovano hraniteljstvo i promovisati usvajanje djece sa smetnjama u razvoju, jer je značajan broj njih sada u Dječjem domu „Mladost” u Bijeloj.
Istraživanje Ipsosa iz novembra 2023. pokazuje da skoro 8 od 10 građana smatra da dijete bez roditeljskog staranja treba smjestiti u toplo porodično okruženje umjesto u ustanovu za djecu bez roditeljskog staranja. Takođe smatraju da je to moguće organizovati za svu djecu, uključujući i onu sa smetnjama u razvoju. Da prioritet nove Vlade treba da bude da svako dijete raste u toplom, porodičnom okruženju i da u Crnoj Gori nema djece koja su u sirotištu ‒ smatra 96 odsto građana Crne Gore.
Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model rane detekcije i porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Kotoru i Bijelom Polju, gdje se porodicama pruža timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog ili Resursnog centra. Ovaj pilot projekat je potrebno replicirati kroz sve opštine.
„Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom”, kaže Željka, majka trogodišnjeg Vukašina, objašnjavajući model porodično orijentisane rane intervencije.
Koliko je bitno od vrtića obezbijediti kvalitetno inkluzivno obrazovanje djeci sa smetnjama u razvoju najbolje opisuju iskustva njihovih roditelja.
„Dječak se mnogo promijenio otkad ide u vrtić. Primjećujem da se bolje ponaša i bolje priča. Može da sastavi kratku rečenicu, raspoznaje životinje. Bolje se druži, mirniji je. Čak i u druženju s bratom i sestrama vidim da se bolje ponaša”, kaže Arslan, otac četvorogodišnjeg Sinana, koji može i da radi dok je dijete u vrtiću.
Da bi svako dijete ostvarilo pravo na kvalitetno, inkluzivno obrazovanje, ključno je da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija dodatno unaprijedi kvalitet podrške djeci sa smetnjama u vrtićima i školama, kao i da što prije sprovede temeljnu analizu trenutne situacije u vezi s brojem i statusom asistenata u nastavi, u konsultaciji sa svim zainteresovanim stranama ‒ školama, vrtićima, nastavnicima, stručnim saradnicima, asistentima, roditeljima i djecom i mladima.
Jedino na osnovu nalaza i preporuka ovakve analize, kao i na osnovu ažuriranih podataka od škola o broju upisane djece sa smetnjama u razvoju, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija može početkom svake školske godine obezbijediti odgovarajući broj asistenata u nastavi i osigurati njihovo dugoročno finansiranje u okviru obrazovnog sistema.
Većina građana Crne Gore podržava kvalitetno inkluzivno obrazovanje, prema rezultatima istraživanja koje je istraživačka agencija Ipsos sprovela prošlog mjeseca na nacionalno reprezentativnom uzorku od 612 građana uzrasta 18 i više godina. Devet od deset građana nemaju ništa protiv da dijete sa smetnjama u razvoju ide u isto odjeljenje s njihovim djetetom, a 84 odsto nema ništa protiv da najbolji prijatelj ili prijateljica njihovog djeteta bude dijete sa smetnjama u razvoju.
Da bi se adekvatno podržale porodice s djecom sa smetnjama u razvoju, potrebno je obezbijediti dnevne centre u lokalnim zajednicama, koji poslije škole organizuju rad stručnjaka raznih profila s djecom sa smetnjama u razvoju. To je neophodno za njihov rast i razvoj, a njihovim roditeljima se tako omogućava da budu zaposleni.
„Osim rada sa logopedom, defektologom, psihologom i fizioterapeutom, Stefanu je svakim odlaskom u Dnevni centar pružena ljubav i toplina koja je za njega glavni pokretač”, priča Ana, majka sa Cetinja. Njegov napredak je, kaže, primjetan: „Otvoreniji je, slobodniji, pokazuje veće interesovanje za učenje.”
Da bi djeca i mladi sa smetnjama u razvoju mogli da napreduju i ostvaruju svoja prava u zajednici u kojoj žive, potrebna su dodatna ulaganja u infrastrukturu, materijale i stručnjake koji bi radili s njima. Iz tog razloga, UNICEF-ov Poslovni savjet za prava djeteta ove godine prikuplja sredstva za opremanje postojećih dnevnih centara u Crnoj Gori u skladu s njihovim potrebama.
Svim roditeljima je potrebna veća podrška, a posebno roditeljima djece sa smetnjama u razvoju i to je još jedna oblast porodičnih usluga na kojoj je potrebno više raditi u budućnosti.
„Mislim da bi u nekom narednom periodu trebalo da se organizuju radionice podrške roditeljima s djecom sa smetnjama u razvoju, jer nije lako. I možda zvuči sebično, ali čini mi se da je pomoć potrebnija nama, jer on je srećan i nama je tada ispunjen dan, ali ni mi nismo uvijek otporni na sve ove izazove i strahove kroz koje prolazimo”, iskren je Milorad, otac dječaka sa smetnjama u razvoju.
Milorad zaključuje da je najvažnije, kako za roditelje tako i za djecu, da se „probude” i prihvate svoje dijete baš onakvo kakvo jeste. To dijete je možda i drugačije, ali je istovremeno jedinstveno, divno i vaše.
