Pet prilika za djecu koje moramo iskoristiti odmah
Otvoreno pismo o tome zašto vjerujem da možemo zamisliti bolji post-COVID svijet za svako dijete.
Pandemija COVID-19 je prva istinski globalna kriza s kojom smo se suočili u svom životu. Bez obzira gdje živimo, pandemija pogađa svaku osobu – posebno djecu. Milioni nemaju pristup osnovnim zdravstvenim uslugama, obrazovanju i zaštiti samo zato što su rođeni u siromaštvu ili zbog svoje nacionalnosti, religije ili rase. COVID-19 proširio je ovaj jaz u nejednakosti i socijalni, ekonomski i zdravstveni utjecaji pandemije će biti itekako prisutni narednim godinama, prijeteći pravima djeteta.
Ali ovo nije vrijeme da nas ovi izazovi zastrašuju ili paraliziraju. Dok započinjemo obilježavanje UNICEF-ovu 75. godišnjicu, podsjećamo se da je ova organizacija nastala usred još jedne povijesne krize nakon Drugog svjetskog rata. Svijet, razoren ratom, bio je preplavljen problemima. Ali iznova smo zamislili ono što je moguće. Izgradili smo nove zdravstvene i socijalne sisteme širom svijeta. Pobijedili smo male boginje. Izgradili smo Ujedinjene Nacije.
Istorija i cijeli svijet se još jednom pozivaju na nas. U prethodnim velikim globalnim krizama, od svjetskih ratova do pandemija, lideri su se okupljali kako bi pregovarali o sporazumima, dogovarajući se da grade nove načine za obnavljanje mira, oporavak, obnovu i saradnju.
Moramo se okupiti s oko praktičnog i konkretnog plana za zaštitu djece – to je obećanje naše generacije da će ulagati u zdravstvo i obrazovanje, izgraditi otpornije sisteme i usluge koji mogu doći do sve djece i osigurati da im smanjenje budžeta i ekonomski pad ne nanosi štetu.
Iako moramo imati jasnu sliku oko razmjera izazova s kojima se suočavaju djeca širom svijeta, također možemo napredovati u partnerstvu i solidarnosti nadograđujući svoju prošlost, s ambicijom i povjerenjem u svoju budućnost.
Ne radi se o povratku na ono što je bilo. Za stotine miliona djece širom svijeta ‘normalno’ nikada nije bilo dovoljno dobro za početak.
Evo pet prilika za djecu koje je postavila pandemija COVID-19 i pet lekcija o tome kako im možemo zamisliti bolju budućnost.
„Rastuća retorika protiv imunizcije izlaže nas riziku od smrtonosnih bolesti koje su u današnje vrijeme trebale biti potpuno iskorijenjene. Niko ne treba da pati od bolesti koju bi vakcine mogle sigurno spriječiti. Niko."
Kako bi vakcine djelovale, moramo izgraditi povjerenje
Istorija i nauka kažu nam da su vakcine najbolja nada da ćemo zaustaviti ovaj virus i obnoviti svoj život i egzistenciju.
Ipak, kako nas podsjeća Ridhi, postoji stvaran rizik da vakcine protiv COVID-19 ne dođu do svih kojima su potrebne.
Sumnja u vakcine može naštetiti našoj sposobnosti prevladavanja COVID-19 pandemije. Istraživanje provedeno na skoro 20.000 odraslih iz 27 zemalja otkrilo je da će otprilike svaki četvrti odbiti vakcinu protiv COVID-19. Slično istraživanje u Americi pokazalo je da nejasne i nedosljedne poruke službenika javnog zdravstva i političara mogu smanjiti upotrebu vakcina.
U međuvremenu, dezinformacije o vakcinama postale su poput biznisa. Protivnici vakcinacije povećali su broj pratitelja na društvenim mrežama za najmanje 20% tokom pandemije. Prema Avaazu, prvih 10 web stranica koje su istraživači identificirali kao širenje dezinformacija imalo je gotovo četiri puta više pregleda na Facebooku od podataka sa pouzdanih zdravstvenih web stranica.
Ukratko, gubimo ozbiljan teren u borbi za povjerenje. A bez povjerenja, bilo koja vakcina protiv COVID-19 bit će beskorisna
Šta treba učiniti:
Sad kad postoje vakcine protiv COVID-19, možemo svoju pažnju usmjeriti na dugu i tešku borbu za uklanjanje ovog virusa sa planete, s pravednošću i jednako dosežući sve, uključujući najsiromašnije, najranjivije i najisključenije.
Već se radi na pripremi za taj dan. UNICEF je posvećeni partner Grupe za unapređenje tržišnog opredjeljenja COVAX Facility, globalne suradnje koja garantuje pošten i ravnopravan pristup vakcinama protiv COVID-19, širom svijeta. Cilj nam je osigurati da nijedna zemlja i nijedna porodica ne budu gurnute na marginu kada vakcine postanu dostupna. To ćemo učiniti vodeći nabavku i opskrbu vakcinama protiv COVID-19 i korištenjem naše postojeće infrastrukture koja će olakšati logistički zahtjevnu isporuku, čak i do najudaljenijih područja. Vlade moraju raditi zajedno kako bi osigurale da vakcine protiv COVID-19 budu pristupačne i dostupne svim zemljama.
UNICEF pokreće globalnu digitalnu kampanju za izgradnju javne podrške i informisanje o vrijednosti i efikasnosti svih vakcina.
Tehnološke kompanije moraju odigrati veliku ulogu i poduzele su važne početne korake kako bi se pozabavile suzbijanjem širenja opasnih dezinformacija na svojim platformama. U oktobru 2020. Facebook je objavio globalnu politiku zabrane oglasa koji obeshrabruju vakcinisanje. Ubrzo nakon toga, YouTube je najavio suzbijanje sadržaja protiv vakcinisanja, uklanjajući videozapise koji uključuju pogrešne informacije o vakcinama protiv COVID-19. Ali može se učiniti više. Platforme društvenih medija moraju poduzeti korake za označavanje i uklanjanje sadržaja koji iskrivljuju istinu.
Sumnja u vakcine nije posljedica pandemije. 2019. SZO je navela da je sumnja u vakcine jedna od 10 najvećih prijetnji globalnom zdravlju.
„Mislim da je ovo možda savršeno vrijeme za škole da slušaju svoje učenike i pronađu načine da poboljšaju mogućnosti online nastave. Čak i nakon prolaska pandemije, učenje na daljinu moglo bi biti dragocjeno sredstvo za stvaranje dostupnog i fleksibilnog obrazovanja. "
Premošćavanje digitalne podjele može pomoći u stvaranju kvalitetnog obrazovanja za sve
Kamogelo je u pravu. Tokom perioda zatvaranja škola početkom 2020. godine, oko 30 posto školarca u svijetu nije moglo pristupiti učenju na daljinu. Zapravo, tek nešto više od polovine domaćinstava u većini zemalja širom svijeta ima pristup internetu.
To su ista djeca za koju su male vjerovatnoće da će imati pristup kvalitetnom obrazovanju. Činjenica da preko 50% desetogodišnjaka u zemljama sa niskim i srednjim prihodima ne može čitati i razumjeti jednostavnu priču do kraja osnovne škole, ukazuje na globalnu krizu obrazovanja. I ako ne premostimo digitalnu podjelu, ova brzorastuća skupina mladih ostat će po strani.
Sada se suočavamo s rijetkom prilikom povezivanja svakog djeteta i škole s internetom i pružanjem novih digitalnih alata koji će im pomoći da razviju vještine za ostvarivanje svog potencijala - tokom i nakon COVID-19.
Šta treba učiniti:
Prvo i najvažnije, vlade moraju dati prioritet ponovnom otvaranju škola i poduzeti sve moguće mjere da se sigurno otvore.
Ali ova velika pauza u učenju dala je i priliku da se preispita način na koji pružamo obrazovanje.
UNICEF-ova kampanja “Reimagine Education” mijenja paradigmu učenja i razvoja vještina kako svako dijete putem digitalnog učenja, internetske povezanosti, uređaja, pristupačnih podataka i angažmana, dobilo priliku za kvalitetno obrazovanje.. Do kraja 2021. godine želimo dosegnuti 500 miliona djece i mladih i 3,5 milijarde njih do 2030. Zajedno s desetinama partnera i vlada iz privatnog sektora, to uključuje sve, od isporuke udžbenika na udaljene lokacije, podrške obrazovnim radio emisijama i dopiranja do najudaljenijih krajeva putem SMS-a, WhatsApp grupa i podcastova.
Digitalni alati mogu biti ključni u obrazovanju. UNICEF-ov Globalni alat za digitalno učenje proširuje pristup temeljnim, prenosivim, profesionalnim i digitalnim vještinama za najteže dostupne i najugroženije. Na primjer, radimo s Microsoftom na Learning Passport, platformi koja pruža mrežni i vanmrežni pristup školskom programu na više jezika, čak I u krizama; suradnja s Khan Academy na temeljnim, digitalnim i STEM vještinama; pružanje digitalnog programa za izbjeglice i migrante koji podučava jezik zajednice domaćina da se poveže s obrazovanjem i mogućnostima za rad; i rad sa Age of Learning Foundation kako bi se omogućio besplatan pristup prioremama za školu, te osnove pismenosti i računanja za preko 180 000 učenika širom svijeta.
Kako bismo proširili povezanost, radimo s javnim i privatnim partnerima na GIGA inicijativi za proširenje pristupa internetu svakom djetetu, svakoj zajednici i svakoj školi do 2030. godine
Kao dio toga, nedavno smo pokrenuli globalno partnerstvo s Ericssonom kako bismo pomogli u mapiranju dostupnosti interneta u 35 zemalja do kraja 2023. Ovo je presudan prvi korak ka pružanju svakom djetetu pristupa mogućnostima digitalnog učenja.
"Zašto se odnosimo prema mentalnom zdravlju kao da to nije velika stvar? Zašto tužnom čovjeku kažemo da ‘samo pretjerano razmišlja’? Zašto stereotipiziramo ljude koji imaju mentalne bolesti [kao] lude? ... Vrijeme je da te stereotipe ostavimo po strani i prihvatimo činjenicu da je mentalno zdravlje jednako važno kao i naše fizičko zdravlje.
Pandemija COVID-19 je skrenula pažnju na globalno mentalno zdravlje mladih
Tulika je u pravu: mentalno zdravlje je velika stvar - jednako važno kao i fizičko zdravlje. To se posebno odnosi na djetinjstvo i adolescenciju, kada postavljamo temelje za naše cjeloživotne kognitivne sposobnosti i sposobnost učenja, našu emocionalnu inteligenciju i našu otpornost na stres.
Pandemija je ukazala na to koliko su djeca i mladi ranjivi.
Kao posljedica pandemije COVID-19, djeci širom svijeta su preokrenuti životi, narušavajući utješne i poznate obrasce poput odlaska u školu i igranja na otvorenom. Zatvaranje je lišilo adolescente društvenih i vršnjačkih veza koje su ključne u ovom dobu života. A djecu žrtve nasilja, zanemarivanja ili zlostavljanja u porodici, zatvaranje je zatočilo sa nasilnicima i bez podrške koju bi obično pronašli u školi, ili u njihovim širim porodicama i zajednicama. COVID-19 je prekinuo ili zaustavio usluge podrške mentalnom zdravlju u 93% zemalja širom svijeta.
U svom prethodnom pismu pisala sam o porastu poremećaja mentalnog zdravlja među mlađima od 18 godina - kritičnom periodu za razvoj mlade osobe. Polovina svih mentalnih poremećaja razvija se prije 15. godine, a 75% u ranoj odrasloj dobi. Više od 800.000 ljudi koji svake godine umru od samoubojstva su mladi ljudi, a samoozljeđivanje je drugi vodeći uzrok smrti među djevojkama od 15 do 19 godina.
Nažalost, previše djece i mladih ljudi ne traži pomoć zbog stigme i diskriminacije oko zlostavljanja i mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje takođe je nedovoljno financirano gotovo svugdje i vlade moraju učiniti više. Manje od 1% zdravstvenih budžeta u zemljama sa niskim prihodima ide za mentalno zdravlje.
Ova pandemija je prilika da razgovaramo i naučimo o mentalnom zdravlju kod odraslih i djece.
Šta treba učiniti:
Mladi poput Tulike traže našu podršku i mi moramo saslušati njihove brige.
Neke vlade jesu. U Bangladešu, Gruziji i Indiji besplatne telefonske linije za pomoć pružaju vitalnu brigu i podršku djeci. Indijska Childline linija primila je više od 92.000 poziva tražeći zaštitu od zlostavljanja i nasilja u prvih 11 dana “lockdown”, što je porast za više od 50%.
U Kazahstanu, koji ima jednu od najviših stopa samoubistava među adolescentima širom svijeta, UNICEF je u aprilu 2020. godine pokrenuo platformu za individualne usluge savjetovanja za adolescente, zajedno sa obukom za stručnjake za mentalno zdravlje, suočene sa anksioznošću, stresom i neizvjesnošću prouzrokovanom pandemijom. Preko 5.000 školskih psihologa i stručnjaka za mentalno zdravlje obučeno je u samo tri mjeseca. Ostali programi u zemlji promoviraju aktivnosti za socijalnu povezanost adolescenata putem grupacija za ravnopravnu podršku i diskusija sa roditeljima, preusmjeravajući mentalno zdravlje sa stigmatizacije na pružanje razumijevanja i njege, istovremeno unapređujući savjetovanje i podršku.
Slično tome, organizacije širom svijeta rade s mladima na promovisanju čina traženja pomoći za mentalno zdravlje, kroz provjerene intervencije i kampanje. Na primjer, Vrijeme za promjenu (Time to Change) u Velikoj Britaniji ukida diskriminaciju u vezi s mentalnim zdravljem radeći sa nastavnicima, školskim administratorima i učenicima kako bi započeli diskusije, umanjili stigmu i podržali mlade ljude.
Moramo učiniti više: države se moraju posvetiti i adekvatno ulagati u rješavanje ovog pitanja, znatno proširiti usluge mentalnog zdravlja i podršku mladima u zajednicama i školama i nadograditi programe roditeljstva kako bi se osiguralo da djeca iz ugroženih porodica dobiju podršku i zaštitu.
"Moramo odbaciti uvjerenje da smo nemoćni i shvatiti da smo beskrajno moćni."
Pandemija COVID-19 utjecala je na sve na planeti, ali ne utječe na sve nas podjednako. U previše zemalja vaša etnička pripadnost, boja kože ili bogatstvo mogu povećati vjerovatnoću da trpite posljedice. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, Afroamerikanci predstavljaju 13% stanovništva, ali otprilike četvrtinu smrtnih slučajeva od COVID-19 i šanse da će umrijeti od COVID-19 su im četiri puta više u odnosu na bijelce.
Širom svijeta oni koji su radili na prvim linijama odbrane radnici, pripadnici etničkih manjina, siromašni i ugroženi već su u nesrazmjernom riziku. Veća je vjerovatnoća da će oboljeti jer su izloženiji i manje je vjerovatno da će dobiti pristup njezi i liječenju. To nas sve dovodi u rizik. Bogati ili siromašni, ako je vaš komšija bolestan, možete se I vi razboljeti. Ova kriza neće završiti ni za koga dok je ne završimo za sve.
A siromaštvo dramatično raste. Procjenjuje se da se broj djece koja žive u novčano siromašnim domaćinstvima povećao za 142 miliona do kraja 2020. godine.
Efekti siromaštva ozbiljno ugrožavaju zdravlje. Za djecu koja žive u humanitarnoj krizi rizici su još veći.
Djeca ne samo da imaju dvostruko veću vjerovatnoću da budu u siromaštvu od odraslih - oni su i podložniji patnji od neopozivih životnih posljedica odrastanja u siromaštvu.
Šta treba učiniti?
Kao što Clover rječito potvrđuje, djeca i mladi nisu nemoćni. Moramo osigurati da svako dijete ima priliku dati svoj doprinos društvu i da nijedno dijete ne bude uskraćeno bez obzira na spol, rasu, etničku pripadnost ili vjeru. Potrebna nam je obnovljena posvećenost rješavanju nejednakosti i diskriminacije. Kao što je generalni sekretar Guterres rekao ove godine, ne samo da nam treba nova generacija politika socijalne zaštite, već se moramo kroz ciljane programe i politike boriti protiv duboko ukorijenjene diskriminacije u spolu, rasi ili etničkoj pripadnosti.
Previše djece ne može pristupiti osnovnim uslugama koje neki od nas uzimaju zdravo za gotovo. Na primjer, čista voda i sapun osnovni su elementi za sprečavanje širenja COVID-19 i drugih bolesti. Inovacije poput prijenosnih stanica za pranje ruku, na kojima se pedalom sprečava kontakt ruku s drugim površinama, postavljene su na tržnicama, u zdravstvenim centrima i školama u Ekvadoru i drugim zemljama kako bi zaštitile djecu od virusa i bakterija.
Socijalna zaštita poput novčanih transfera može biti presudno sredstvo ne samo u kratkoročnom pomaganju porodicama, već i u široj borbi protiv nejednakosti - pružanjem podrške za slanje djece u škole i zdravstvene ustanove, za kupnju hrane i smanjenje dječjeg rada. UNICEF sada surađuje s vladama u 115 zemalja kako bi podržao proširene programe socijalne zaštite u odgovoru i oporavku od COVID-19.
Iskustvo iz prošlih kriza pokazalo je da postoji jak argument za ulaganja u davanje prioriteta socijalnim sektorima, čak i tokom ekonomske recesije. Dok vlade rade na zaštiti stanovnika od naknadnih udara COVID-19, moraju se zaštititi i ulaganja u sve socijalne usluge, te osigurati efikasno korištenje resursa za održavanje pružanja usluga.
„Mnogo toga se promijenilo za nas otkako više ne možemo izaći na ulice i tražiti promjene, ali to ne znači da je klimatski pokret utihnuo ... Ne možemo utihnuti. Klimatska kriza još uvijek traje. Nije nestalo. Nije se promijenilo. ”
COVID-19 nas je naučio da planetarni problemi zahtijevaju planetarna rješenja. Nitko ne pati od klimatskih promjena više od djece. Djeca su ranjiva na promjene u zraku koji udišu, vodi koju piju i hrani koju jedu. Prema trenutnim procjenama, za samo 20 godina, 25% djece na svijetu živjet će u područjima s izuzetno ograničenim vodnim resursima. Kao odrasli ljudi odgovorni smo za zdravlje planete koju ćemo prepustiti svojoj djeci.
Ako se direktno ne pozabavimo klimatskim promjenama, pogoršaće se nejednakost. Do 2050. godine očekuje se da će kumulativna šteta od klimatskih promjena dostići 8 milijardi američkih dolara, što će osiromašiti svijet u cjelini za 3% BDP-a, a najsiromašnije regije I za više. Ako ne postupimo ispravno sada, više od milijarde ljudi suočeno je sa raseljavanjem u narednih 30 godina, jer klimatska kriza, prirodne katastrofe i oružani sukobi potiču porast migracija, s velikim utjecajima na razvijeni I svijet u razvoju.
Šta treba učiniti:
Naš oporavak i odgovor na COVID-19 moramo povezati sa odvažnim i hitnim akcijama koje se bave klimatskim promjenama i štite našu okolinu.
Potrebni su vladini programi podsticaja koji daju prioritet nisko-ugljičnim gorivima i koordinirani globalni pristup uz lokalno djelovanje. Već znamo rješenja: učiniti vodu, sanitarne i higijenske usluge otpornim na klimatske promjene i katastrofe; fleksibilno obrazovanjekroz ekološkisigurne škole;; smanjenje zagađenja vazduha, tla i vode; angažiranje mladih kao agenata promjena i naših partnera za okoliš i klimatske promjene; klimatska socijalna zaštita za podršku onima pogođenim klimatskim katastrofama; i stvaranje pametnih tehnoloških Sistema. Ako se ne povećaju ulaganja u ove vrste rješenja, oporavak od COVID-19 bit će znatno teži.
Mnoga od ovih rješenja imaju prenosne efekte, koji imaju koristi za zdravlje i ekonomiju, istovremeno gradeći otpornost na potencijalne katastrofe.
U svijetu u kojem 17 zemalja svake godine povuče više od 80 posto svog raspoloživog vodosnabdijevanja, moramo ponovno zamisliti svijet sa sigurnom vodom za djecu. Bolja koordinacija i saradnja oko zajedničkih vodnih resursa mogu biti katalizator mira i prilika za izgradnju održivijih gradova, sredstava za život i čistog i sigurnog okruženja za djecu.
Istovremeno, pružanje čiste vode za 40% svjetske populacije kojoj nedostaje pristup čistoj vodi i sanitarnim uređajima može spriječiti širenje zaraznih bolesti poput COVID-19, što predstavlja četverostruki povratza svaki uloženi američki dolar. U 21. stoljeću ne postoji dobar razlog zašto svako domaćinstvo, školu, bolnicu i zdravstvenu ambulantu ne možemo opremiti čistom vodom i sapunom.
Možemo pratiti vodstvo mladih poput Vanesse koji ne samo da pozivaju na promjene, već i čine nešto po tom pitanju. Na primjer, pobjednik UNICEF-ovog izazova za inovacije COVID-19 u Nigeriji razvio je rješenje za zajednice sa nesigurnom i neadekvatnom vodom koristeći solarne panele za razvoj održivih sistema vodosnabdijevanja.
Završna riječ ...
U otvorenom pismu koje sam napisala 2019. godine izložila sam svoje brige i nade za budućnost djece i mladih. Nisam znala da će se nakon godinu dana pojaviti pandemija koja na dramatičan način pokazuje koliko su te brige bile opravdane.
Ovo su loše vijesti: Kako se kriza nastavlja, a ekonomski pad produbljuje, pred nama je još teških dana. Ekonomska oluja desetkuje vladine budžete i preokreće desetljeća razvoja i napretka. Ako ne uspijemo djelovati odlučno i brzo, učinci bi se mogli osjetiti generacijama.
Ali evo i dobrih vijesti: Možemo preokrenuti ovaj trend iskoristivši ovaj trenutak kao priliku bez presedana za obnovu i preispitivanje i rekreiranje svih sistema na koje se oslanjaju djeca i mladi.
Dakle, ovo je poziv na akciju vođama u svim sferama društva - političarima na globalnoj sceni, vjerskim vođama, kreatorima politika, zvijezdama, sportašima, vlasnicima medija, privrednicima i svakome od nas.
Međunarodna zajednica mora podržati inkluzivni oporavak koji daje prednost ulaganjima za djecu i dječija prava. U širokom spektru pitanja, od sigurnosti na Internetu i privatnosti, učenja na daljinu do omogućavanja pristupa pitkoj vodi, privatni sektor mora učiniti više kako bi na inovativan način dosegao i zaštitio djecu . A građani moraju i dalje smatrati odgovornima one koji su na vlasti i suprotstaviti se diskriminaciji i nejednakosti.
Ove godine, dok UNICEF slavi 75 godina ponovnog osmišljavanja budućnosti svakog djeteta, okupimo se u ime djece i mladih, sa osjećajemhitnosti, jer stvaramo mogućnosti, ostvarujemo njihove snove i podržavamo ih u svakom dijelu njihovog života.
COVID-19 neće biti posljednja kriza s kojom se čovječanstvo suočava. Dakle, radimo rame uz rame kao partneri i prijatelji kako bismo iz ove pandemije izašli jači nego prije.
Henrietta Fore
Izvršna direktorica UNICEF-a
