INTERVJU: Dr. Belma Krdžalić Zečević, pedijatrica
“Kada se nevakcinisano dijete razboli, roditelji dođu u ordinaciju i vjeruju nam – jer nemaju kome drugo”
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
Specijalistica pedijatrije dr. Belma Krdžalić Zečević koja se svakodnovno susreće s djecom i roditeljima u predškolskoj ordinaciji Doma zdravlja Vrazova u Sarajevu u velikom intervjuu za web stranicu www.unicef.ba daje bitne odgovore na veliki broj pitanja vezana za imunizaciju. Govori o epidemiji morbila koja je proglašena u Sarajevu, o tome šta su morbili i kako ih razlikovati od varičela, te zbog čega su posebno ugroženi oni najmlađi – novorođenčad i dojenčad i kako ih zaštititi. Dr. Zečević govori i o tome kako i gdje se roditelji najbolje mogu informisati o vakcinama kojima djecu štite od vakcino-preventabinih oboljenja, te objašnjava zbog čega je svoju djecu vakcinisala po redovnom kalendaru imunizacije, ali i vakcinom protiv humanog papiloma virusa (HPV).
Nakon Bijeljine i Tuzle, epidemija morbila proglašena je i u Sarajevu. Šta to znači, i šta nam to govori?
Ne mogu reći da smo iznenađeni, na neki način se to moglo i očekivati. Nakon epidemije koja se desila 2019. godine kada je zabilježen veliki broj morbila kod djece, imali smo i veliki broj obuhvata vakcinacije, jer su se roditelji uplašili i počeli su vakcinisati djecu. Kada se to stiđalo, opet imamo pad imunizacije, a posebno MRP vakcinom protiv morbila, rubeole i parotitisa, odnosno zaušnjaka. Zbog toga smo mogli i predvidjeti da će se desiti ova epidemija. Tako nizak obuhvat imunizacije nije mogao donijeti ništa dobro.
Epidemija se mogla predvidjeti, ali koliko smo spremni za nju?
Što se tiče ljekarskog kadra – da, jesmo. Ljekari su uvijek na raspolaganju pacijentima vezano za vakcinaciju i za savjete. Mogli smo predvidjeti, ali nismo imali obuhvat imunizacije, i to je ono što nam sve govori. Obuhvat imunizacije je čak ispod 60 posto i to je nešto što je poražavajuće za našu djecu, i za nas uopšte, ako znamo da bi obuhvat vakcinacijom trebao biti najmanje 95 posto da bi se epidemija spriječila.
Šta su morbili, koliko su opasni za djecu?
Morbili su virusno zarazno oboljenje i jako su kontagiozni, što znači da se infekcija jako brzo prenosi s djeteta na dijete. Kada jedno dijete koje ima morbile, a još uvijek to ne zna jer je u inkubacionom stadiju, pošaljete u kolektiv gdje su druga nevakcinisana djeca, to jednostavno bukne kao plamen i svi se brzo zaraze. Može biti opasno, u smislu da ostavlja trajne posljedice. Najčešće su te posljedice izlječive, tipa upale uha, upale pluća ili proljeva, ali može ostaviti i nesagledive posljedice i oboljenje mozga koje vodi do smrti djeteta.
Kakvo je trenutno stanje u ordinacijama?
U ordinacijama su gužve s obzirom da je zimski period kada se javljaju tipična respiratorna oboljenja. I bolesti kako što su morbili, zaušnjak ili veliki kašalj prenose se kapljičnim putem, tako da svi imaju isti početak, i mi u čekaonici kad imamo veliki broj djece sa povišenom temperaturom, koja kašlju i imaju curenje nosa, ne znamo šta će se iz toga izroditi, hoće li se pojaviti morbili, zaušnjaci, pa evo čak i rubeola, s obzirom na nizak obuhvat vakcinacije MRP vakcinom. Tako da ne samo da se može očekivati epidemija morbila, nego i rubeole i zaušnjaka protiv kojih MRP vakcina također štiti. Otkako smo prije nekoliko dana proglasili epidemiju u Kantonu Sarajevu, imali smo 45 sumnjivih slučajeva morbila, a 15 ih je do sada i laboratorijski potvđeno.
U kojem uzrastu su djeca posebno ugrožena?
Najugroženiji su oni najmanji, ispod jedne godine života. Oni nažalost ne mogu biti vakcinisani jer se MRP daje tek sa 12 mjeseci. Zbog toga stalno činimo napor i apelujemo na roditelje, molimo ih da vakcinišu svoju djecu u skladu sa kalendarom vakcinacije, kako bi ovi mali koji ne mogu dobiti tu vakcinu bili zaštićeni, jer još nisu u dobi kad mogu dobiti vakcinu. Znači novorođenčad i dojenčad su definitivno najugroženiji kad su u pitanju morbili. Za njih je opasan i veliki kašalj kod kojeg je velika smrtnost dojenačke populacije, malih beba koje ne mogu da se izbore sa tim respiratornim tegobama.
Kako prepoznati morbile?
Nama dođe dijete, majka kaže da povišenu temperaturu, curi mu nosić, okice krmeljaju…, znači nema ništa posebno, i sve dok se ne pojavi karakteristični osip mi ga vodimo pod respiratornom infekcijom gornjih respiratornih puteva. Često se u medijima pomiješaju varičele i morbile što nije ni slučajno isto oboljenje. Različiti su osipi i različitog rasporeda po tijelu, morbili su znatno teže oboljenje, osip se pojavljuje po licu, po vratu, i onda se nastavlja po cijelom tijelu i dijete je jako lošeg opšteg stanja. Kod varičela dijete ne mora biti nužno lošeg opšteg stanja, može se javiti i bez povišene temperature, iako i to oboljenje može biti opasno.
Upravo pogrešna terminologija nekada zbuni ljude, pa možemo čuti da je neko dobio “pljuskavice” iako je vakcinisan protiv morbila, pa se pogrešno zaključuje da vakcina ne djeluje… Možete li nam konačno pojasniti razliku?
Nažalost neki roditelji upravo tako razmišljaju. To su dva različita oboljenja . Jedno je morbili, drugo su varičele. Morbile često zovemo krzamak, ili ospice, dok se varičele u narodu zovu i pljuskavice ili vodene kozice. Znači morbili, krzamak ili ospice su jedno, a varičele, pljuskavice i vodene kozice drugo oboljenje. Vakcina protiv morbila je kod nas obavezna, a protiv varičela nije, iako može da se kupi i da se dijete vakciniše. Kada dijete vakcinišemo MRP vakcinom, to ne znači da neće dobiti pljuskavice, jer to nije ista vakcina i ista bolest.
Spomenuli ste i moguć povratak rubeole. Koliko ljekari danas uopšte znaju o tom oboljenju kojeg zahvaljujući vakcinama toliko dugo nema?
Rubeolu nismo dosta digo vidjeli, i nje se uvijek plašimo, osobito kad je u pitanju ženska populacija, kad su u pitanju trudnice. Jer, ako nam se trudnica u prvom trimestru trudnoće zarazi rubeolom, onda to nosi nesagledive posljedice za plod. Vjerujem da bismo se znali nositi s rubeolom, sve su to virusna oboljenja koja imaju simptomatsko liječenje i vrlo ih je teško razlikovati u prvim stadijima bolesti.
Negativna kampanja protiv vakcinacije nažalost nam je vratila bolesti koje se lako preveniraju vakcinama i od kojih djeca ne moraju obolijevati u 21. vijeku. Kako se boriti protiv toga?
Zadnjih godina ta negativna kampanja protiv vakcinacije je u nekom svom usponu, ali ne možemo tu samo kriviti roditelje koji ne dovode djecu na vakcinu, jer antivakcinalna propaganda je tu uradila svoje. Također, institucije su možda zakazale u nekim slučajevima, u smislu da nema dovoljno kadra koji bi se bavio preventivom i zaštitom djece. Institucije su vjerovatno zakazale i u smislu da nemamo dovoljno pedijatara, ljekara školske medicine, tako da smanjivanjem broja kadra automatski imamo manje vremena da razgovaramo sa svakim roditeljem ponaosob. Kada bi se uključio veći broj ljekara, imali bismo više vremena za svakog pacijenta i sigurno bismo imali više vakcinisanih.
Zbog čega mislite da neki roditelji odbijaju svoju djecu dovesti na vakcinaciju?
Imamo veliki broj roditelja koji ne postavljaju pitanja, i koji prihvataju sve vakcine kao nešto sasvim normalno, djecu dovode redovno i samo nas pitaju kad je sljedeći termin za vakcinu. Najveći broj onih koji ne vakcinišu svoju djecu se nekako plaše, ustručavaju. Čekaju da prođe vrijeme, čekaju da dijete prohoda ili progovori što je apsolutno pogrešno, neki čekaju da dijete navrši dvije-tri godine čekajući da dijete stekne neki imunitet… To je pogrešno, dijete treba vakcinisati onda kada je to rečeno kalendarom imunizacije. Tu ne treba postavljati pitanje da li je dijete prohodalo ili progovorilo, tu će ljekar procijeniti razvoj djeteta. Kada ih pitamo zašto nisu na vrijeme doveli dijete, uvijek su tu različita opravdanja, a u suštini mislim da je u pozadini strah od vakcine.
Koliko je dostupnost vakcina važna za bolji obuhvat ?
Nakon pojave morbila napravili smo vakcinalne punktove gdje možete dovesti dijete u svakom momentu bez zakazivanja termina, i to je odličan potez koji je napravilo Ministarstvo zdravstva KS. Za samo nekih mjesec dana koliko postoje ti punktovi vakcinisalo se oko 2.500 djece. Ljudi su se uplašili i osvijestili. Vjeruju nam kao ljekarima koji liječimo njihovu djecu, i doći će, ali ipak najveći odziv dobijemo kada u medijima bude informacija da se pojavila epidemija.
Gdje ljudi isključivo trebaju tražiti informacije o vakcinama?
Informaciju trebaju tražiti isključivo kod ljekara, kod stručnih osoba koje su osposobljene da im daju informacije. Ako im ljekar nije uvijek dostupan, onda je dužan da im da informacije o pravilnim izvorima gdje će se oni informisati. Kod nas su to stranice ministarstva zdravstva, zavoda za javno zdravstvo – i Federacije i Kantona Sarajevo, zatin na portalu Vakcine.ba, pa na stranici Unicefa, znači na svim portalima koji objavljuju vjerodostojne i provjerene članke o vakcinaciji. Tu se mogu informisati dok ne dođu do svog pedijatra, a pedijatar je prva linija i prava adresa.
Kako vi lično gledate na činjenicu da isti ljudi koji propagiraju netačne informacije o štetnosti vakcina i šire strah od vakcine koju će im dati ljekari, ili jednostavno takvim informacijama vjeruju, kada im se dijete razboli na kraju opet dođu istim tim ljekarima, i onda prihvate sve lijekove koji im se propišu?
Roditelji ne moraju biti nužno medicinski educirani, i neki od njih ono što pročitaju na internetu smatraju tačnim. Kada dođu nama u ordinaciju, ako ranije nisu vakcinisali dijete, onda već bude kasno jer je dijete već oboljelo. Onda nam vjeruju, jer nemaju kome drugo, najbolje ćemo im mi izliječiti dijete. Onda poslije toga kažu “doktorice, kad prođe neko vrijeme poslije ovih morbila, da mi ipak primimo tu vakcinu, jer imaju i rubeola i parotitis...”. Da, vjeruju nam kad liječimo djecu, a nažalost kad treba da vakcinišemo zdravo dijete kako bismo ga zaštitili, tu ne da ne vjeruju nama, nego imam osjećaj da nemaju povjerenja u sistem, institucije i vakcine, uz svu tu propagandu koju iščitavaju i koja im je dostupna.
Većina onih koji su protivnici vakcina su vakcinisani jer su rođeni u periodu kad je obuhvat bio visok. Kako tumačite tu činjenicu?
Jednostavno nije fer i pošteno prema njihovoj djeci - oni su vakcinisani, a svoju djecu nisu doveli na vakcinu. Djeca koja se u ordinaciju javljaju sa morbilima i velikim kašljem su nevakcinisana. Djeca koja imaju primljenu samo jednu dozu MRP vakcine mogu dobiti blaži oblik morbila, a kada je vakcinisano s obje doze onda je zaštita potpuna. Pozivamo roditelje da ne oklijevaju, i da vakcinišu i zaštite svoju djecu.
Da li su, i koliko vakcine sigurne?
Vakcine su kod nas u potpunosti sigurne, i to će vam potvrditi svaki ozbiljan ljekar. MRP vakcina ovdje se daje već 40 godina, to je provjerena vakcina i to nije ništa novo u medicini, vakcine za Di-Te-Per i polio daju se još duže vrijeme od toga. To je nešto što je proizvod medicine kao nauke, i nešto što spašava djecu. Znači, jedina prevencija vakcino-preventabilnih oboljenja je vakcina.
Koja je razlika između eventualnih nuspojava vakcina, i teških oblika vakcino-preventabilnih bolesti kod nevakcinisane djece?
Razlika je ogromna. Kada dijete dobije vakcinu, može eventualno dobiti povišenu tjelesnu temperaturu, bol i crvenilo na mjestu uboda, to je sve, i mi to svakom roditelju objasnimo i kažemo. Kad se ne vakciniše, postoji mogućnost da dijete oboli od te bolesti, i da dobije sve one ružne komplikacije bolesti o kojima smo govorili na početku.
HPV vakcina?
Imamo vakcinu protiv humanog papiloma virusa (HPV) namijenjenu za žensku populaciju od 12 do 26 godina, i tu imamo dobar odziv. Mislim da je na redu da se uvede da se protiv HPV-a vakcinišu i dječaci u osmim razredima, jer kasnije mogu biti prenosioci. Vakcina protiv HPV-a najjednostavnije rečeno sprječava rak grlića materice, jednog od vodećih uzročnika smrti žena i kod nas, i u svijetu. Zato je vrlo važno da se osvijestimo, da sve djevojke i žene ne bi prolazile kroz te ružne faze liječenja raka grlića maternice, da dođu i da se vakcinišu, otvoreni su punktovi u svim domovima zdravlja. Za sada ta vakcina ide u dvije doze, druga se daje nakon šest mjeseci. Vakcine imamo, apelujemo samo da dođete i vjerujete svojim ljekarima, te se vakcinišete u konačnici.
Vakcinisanje trudnica?
Bilo bi dobro da trudnica u drugom ili trećem semestru dobije acelularnu di-te-per vakcinu protiv veikog kašlja, kako ona ne bi oboljela, a dijete bi bilo odmah po porodu zaštićeno od velikog kašlja. To je u praksa u mnogim zemljama u okruženju.
Vakcine i autizam?
MRP vakcina ne izaziva autizam, i studija koja je svojevremeno dovela u pitanje MRP vakcinu i autizam i koja je u međuvremenu povučena je zaista nanijela toliku štetu. I dan danas svakodnevno objašnjavamo da to nije tačno. Obuhvat vakcinacijom je smanjen, a autizam ima svoju liniju rasta, i još uvijek se nije otkrilo šta je to što ga uzrokuje. Postoji više faktora, ali apsolutno nema nikakve veze s vakcinom. Odakle na primjer autizam djeci koja nisu uopšte vakcinisana? Djecu s autizmom također treba vakcinisati protiv MRP-a, jer zamislite da dijete s autizmom dobije morbile, to bi tek bilo jako teško.
Nerijetko se mogu čuti tvrdnje kako sami pedijatri ne vakcinišu svoju djecu. Da li ste vi vakcinisali svoju djecu?
To je apsolutno netačno. Moja su djeca vakcinisana u terminima kada se daju vakcine, konkretno za MRP tačno nakon proslavljenog prvog rođendana, što uvijek preporučujem i svim drugim roditeljima. Koliko znam, sve kolege su vakcinisale svoju djecu i ovi stariji svoju unučad. Obje kćerke sam vakcinisala i vakcinom protiv HPV-a.
Vaša generalna poruka svim roditeljima?
Čuvajte i štitite svoju djecu, a štitićete ih tako što im neće dati da se razbole, jer ne trebaju se razboliti ako imamo vakcinu.
