Najvažnije je da budem dobar čovjek
„Kratko sam išao u školu ali znam čitati i pisati. Morao sam brinuti o stoci koja je bila jedini izvor prihoda za moju porodicu“.
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
„Hiljade djece bez pratnje je prošlo kroz prihvatni centar Ušivak. Neki su se zadržali kraće a neki duže. Moje kolege i ja dajemo sve od sebe da ih zaštitimo i pružimo sve što im je potrebno, u nadi da će ta zrna dobrote, ljubavi i humanosti koje dijelimo donositi plodove u životima ove djece dok odrastaju. Ništa manje vrijedno nije ni ono što ova djeca ostavljaju nama. Radeći posao starateljice naučila sam da budem zahvalna, da prepoznajem i cijenim hrabrost i dobrotu u ljudima, i da u svemu što se dešava pokušavam pronaći nešto dobro“ podijelila je Ćamila Koro, starateljica u prihvatnom sentru Ušivak, i dodala „jedan od dječaka koji i pored svih životnih nedaća nije izgubio pozitivan stav, dobrotu i vjeru u bolje sutra je 17-godišnji Fawad.“
Fawad je u prihvatni centar Ušivak došao iz Afganistana. Na put je krenuo prije tri godine, nakon što su njegova dva starija brata napustila domovinu. Za sobom je ostavio oca, majku i dva mlađa brata.
„Kratko sam išao u školu ali znam čitati i pisati. Morao sam brinuti o stoci koja je bila jedini izvor prihoda za moju porodicu“.
Fawad je do Bosne i Hercegovine putovao kroz pet država i, iako je putovanje bilo teško i opasno, to ga nije obeshrabrilo.
„U svakoj državi sam nešto dobio. Negdje sam stekao prijatelje a negdje sam naučio nove riječi. Negdje sam naučio lekcije. Moje uspomene me čine onim što jesam“.
„U Turskoj sam mjesecima radio u fabrici odjeće da bih platio smještaj. To je bio i fizički i psihički težak i iscrpljujući posao ali nisam imao izbora. Već sam bio počeo da gubim nadu i onda sam slučajno sreo svog starijeg brata. Bio sam sretan i ništa mi više nije bilo teško. Brat mi je pomogao da krenem dalje a on je ostao u Turskoj.“
U prihvatnom centru Ušivak, Fawad svakodnevno učestvuje u edukativnim radionicama, a najsretniji je bio kad je dobio mogućnost da uči svirati gitaru.
„Muzika je oduvijek bila moja velika ljubav, ali nisam ni sanjao da ću imati priliku da učim svirati. Mnogo sam naučio u ovom kampu i lijepo mi je ovdje. Dugo se niko nije brinuo o meni i nisam ni znao koliko mi je to nedostajalo dok nisam dobio starateljicu“.
Fawadov san je da stigne u Njemačku i postane kuhar i dodaje: „Želim da moj otac bude ponosan na mene. Nije toliko važno da postanem kuhar koliko je važno da budem dobar čovjek.“
Fawadova starateljica dodaje:“Trudim se da budem bolja osoba i da prihvatam na pozitivan način teškoće i izazove koje život donosi. To sam naučila od Fawada i djece koja su kroz teška iskustva stekli životnu mudrost kakvu često ni odrasli nemaju“.
Uz podršku UNICEF-a i World Vision Njemačke, organizacija World Vision pruža zaštitu djeci bez pratnje. U prihvatnim centrima djeca bez pratnje imaju priliku da uče, stvaraju prijateljstva, prolaze kroz proces zacjeljivanja traumatskih iskustava, te ponovno otkrivaju svoju snagu i potencijal za ostvarivanje svojih snova. Staratelji su stalno prisutni u prihvatnim centrima, brinući se o svim potrebama djece u pokretu, štiteći njihova prava i osiguravajući njihov najbolji interes.
Aktivnosti su omogućene zahvaljujući sredstvima Evropske Unije u sklopu projekta “EU podrška upravljanju migracijama i granicom u BiH” kojeg finansira Evropska unija, a implementira IOM u partnerstvu s UNHCR-om, UNICEF-om, UNFPA-om i DRC-om.
